On je došao iz Trogira. Zvao se Vinko. Išao je u sedmi razred, nikada nije pročitao knjigu, nikada pogledao film sa prijevodom. Vinko je imao uz sebe dodatak. Disleksija.
Priča o kralju Vinku
Lika je oduvijek za nas imala posebnu ljepotu i mir kojemu se vraćamo svakoga ljeta s djecom iz raznih krajeva Hrvatske kako bi održali ljetne radionice i vratili se (svi) preporođeni.😊
On je došao iz Trogira. Zvao se Vinko. Išao je u sedmi razred, nikada nije pročitao knjigu, nikada pogledao film sa prijevodom. Vinko je imao uz sebe dodatak. Disleksija. On je bio od onih koji su ju prihvatili, čitanje je zamijenio slušanjem i učio sve što ga je zanimalo. A zanimalo ga je sve. Zbijao je najinteligentnije šale, nasmijavao sve oko sebe i zračio takvom energijom želje koju dotad nikada nisam srela.
Nakon ljetnih radionica nastavili smo čitati na individualnim radionicama koje se održavaju on line. Svaki dan. Bio je uporan, temeljit, odlučan zajedno sa mnom da uspije. Čitali smo kao da nam je to zadnje. Ispravljali, smijali se, ispočetka čitali istu stranicu, radili smo sve u timu. I uspjeli. On je uspio.
Pročitao je prvu zadanu lektiru, zadnju radionicu produžio na puna tri sata i rekao; Znaš Adry, moja mater i ja svake nedilje idemo u kino i uvik gledamo neki film koji je preveden. Jedva čekan da prođe ovi Covid i da mater i ja prvi put u životu pogledamo film koji nam je za gušt. Hvala ti. (moram li naglasiti da sam ridala nekoliko dana bez prestanka?! Ne moram.😂
Moj Vinko je danas srednjoškolac. Sretan i slobodan. Čitač. Kralj. S pravom nosi nadimak Vinko kralj. Jer on to zaista i jest.
